Share
Band of Horses, 28|02|2008, La Maroquinerie, Paris
3 Mar 2008, 15:36
Prije mjesec dana vidio sam da je na last.fm stranici ovog koncerta netko (sav u strahu, na granici panike) pitao gdje se mogu nabavit karte. To je bilo dovoljno da pomislim da bi ja mogao izvisit (nije da se nije dešavalo već prije da propuštam koncerte radi nemara), pa sam isti tren razvezao kesu i kupio kartu. Kako bi samo pogriješio da tada nisam to napravio! Karte su rasprodane već slijedeći tjedan. Pokazat će se -- s razlogom.
Prije koncerta sam se malo zap(r)i(ča)o s prijateljem koji živi u blizini kluba tako da sam došao oko pol 9 (jer sam poučen kašnjenjem od sat i pol The Gutter Twinsa pomislio da je kašnjenje običaj), pa sam propustio neke solo pjesme gitarista Band of Horses (mislim da je to Mat(hew) Brooke... bradurina i karirana košulja, na slikama na internetu uvijek isto izgleda... A opet, možda je vjerojatnije da je to Tyler Ramsey... Ne znam, svi mi oni isto izgledaju. Nek se, kvragu, bar jedan obrije da ih mogu razlikovat!). To je nešto skroz polagano bilo, tak da je publika sjedila na podu. Da sam bio malo lošije volje valjda bi mi mrak pao na oči od pomisli da tamo namjeravaju ostat cijelo vrijeme. Ali osjećao se nešto baš pozitivno, pa mi je to bilo čak i simpatično jer su izgledali kao da su na nekom Svamiđijevom seminaru transcendentalne meditacije. Ali onda je došao neki tip i sve ih, jednog po jednog, potjerao (OK, zapravo: uljudno zamolio) da se dignu, a nakon toga se popeo na stage, odnekud su izronili još neki tipovi i počeli svirat. Što je pak sad to!?
Uopće nisam očekivao predgrupu, a kamoli The Cave Singers! Inače baš i ne volim predgrupe-iznenađenja, a ni kozji glasovi à la Gene Pitney nisu "my cup of... whatever", ali mi se skroz svidjelo kako ih je (kasnije sam skužio: Peter Quirk) potjerao da se pokrenu, a i uživo su se pokazali kao skroz pristojan bend. Mislim da su odsvirali 5 stvari, i to je sve bilo vrlo, vrlo kvalitetno -- zagrijali su publiku na radnu temperaturu, baš kao što se od predgrupe i očekuje. A i ja volim kada se melodika koristi, ne za davanje intonacije, nego kao ravnopravan instrument. Pojma nemam zašto, valjda neke reminiscencije iz djetinjstva imaju veze s time... Uglavnom, posao su obavili tako dobro, da kad su izašli Band of Horses, ostao sam vrlo ugodno iznenađen reakcijama publike. Konačno je i to nekome uspjelo!
Ben Bridwell (također ima gigantsku bradurinu, ali u stilu Perzijskih vladara iz 5. stoljeća pr. Kr.) lijepo je objasnio tko su oni i odakle dolaze ("We're Band of Horses, and we come from America... I guess"). Otvorili su sa Is There a Ghost, i svirali su nešto manje od dva sata, što znači da će mi lakše bit napisat da nisu odsvirali samo
St. Augustine i I Go to the Barn Because I Like The + odsvirali su cover J.J. Caleove Thirteen Days te još dvije pjesme koje nisam nikad čuo (a jednu je skladao tip sa klavijatura... on i vokal je bio tamo. Dobro i on pjeva!).
Bila je to radost pregolema! Cijelo to vrijeme, od početka do kraja, publika je zaista bila na razini zadatka: nisam mogao vjerovat da se Francuzi mogu tako razgalit, ali s obzirom na količinu pozitivne energije koju su BoH producirali nije uopće čudno -- trebalo bi valjda bit malo veći autist bit se ne bude dirnut... Totalni feelgood koncert! Zadnju prije bisa, uz pomoć djevojčeta na električnoj harfi, su odsvirali The Funeral ("This is the last song before we leave and come back... Bands do that all the time, they love it... But you pretend as if we won't come back... But we will... You'll see you'll like it, it's cool... Bye! Bye!"), a u bisu su odsvirali i (meni omiljenu s Cease to Begin) Lamb on the Lam (In the City). To je bio baš totalni urnebes! Bar meni :)
Ja sam bio negdje oko trećeg reda, pa sam tek po završetku postao svjestan da je klub bio krcat. Kad sam izlazio čuo sam da raja tiho pjevuši (tip ispred mene je pjevušio "Lamb..."), a ni ja nisam ostao imun na to: na povratku, u metrou pjevao sam cijelo vrijeme (Vot d vraaaaaijdrs sej...). Možda sam izgledao kao manijak, al nije da sam previše brinuo oko toga... I uzeo sam majicu, kao što se od pravog pozera i očekuje!
E da, Bridwellu je svakih 2-3 pjesme trebalo poštimavat nešto na mikrofonu, ali nije to nešto dugo trajalo da bi sad osjetno prekidalo tok koncerta. Hoću reć, dosta je zahtijevan po pitanju kvalitete zvuka, ali s obzirom kakav glas ima razumljivo je to... Vjerojatno bi netko tko ne ulaže puno energije u to da mu glas dobro zvuči bio manje zahtijevan. A da je to zaista zvučalo dobro možete (pokušat) provjerit ovdje i ovdje.
Prije koncerta sam se malo zap(r)i(ča)o s prijateljem koji živi u blizini kluba tako da sam došao oko pol 9 (jer sam poučen kašnjenjem od sat i pol The Gutter Twinsa pomislio da je kašnjenje običaj), pa sam propustio neke solo pjesme gitarista Band of Horses (mislim da je to Mat(hew) Brooke... bradurina i karirana košulja, na slikama na internetu uvijek isto izgleda... A opet, možda je vjerojatnije da je to Tyler Ramsey... Ne znam, svi mi oni isto izgledaju. Nek se, kvragu, bar jedan obrije da ih mogu razlikovat!). To je nešto skroz polagano bilo, tak da je publika sjedila na podu. Da sam bio malo lošije volje valjda bi mi mrak pao na oči od pomisli da tamo namjeravaju ostat cijelo vrijeme. Ali osjećao se nešto baš pozitivno, pa mi je to bilo čak i simpatično jer su izgledali kao da su na nekom Svamiđijevom seminaru transcendentalne meditacije. Ali onda je došao neki tip i sve ih, jednog po jednog, potjerao (OK, zapravo: uljudno zamolio) da se dignu, a nakon toga se popeo na stage, odnekud su izronili još neki tipovi i počeli svirat. Što je pak sad to!?
Uopće nisam očekivao predgrupu, a kamoli The Cave Singers! Inače baš i ne volim predgrupe-iznenađenja, a ni kozji glasovi à la Gene Pitney nisu "my cup of... whatever", ali mi se skroz svidjelo kako ih je (kasnije sam skužio: Peter Quirk) potjerao da se pokrenu, a i uživo su se pokazali kao skroz pristojan bend. Mislim da su odsvirali 5 stvari, i to je sve bilo vrlo, vrlo kvalitetno -- zagrijali su publiku na radnu temperaturu, baš kao što se od predgrupe i očekuje. A i ja volim kada se melodika koristi, ne za davanje intonacije, nego kao ravnopravan instrument. Pojma nemam zašto, valjda neke reminiscencije iz djetinjstva imaju veze s time... Uglavnom, posao su obavili tako dobro, da kad su izašli Band of Horses, ostao sam vrlo ugodno iznenađen reakcijama publike. Konačno je i to nekome uspjelo!
Ben Bridwell (također ima gigantsku bradurinu, ali u stilu Perzijskih vladara iz 5. stoljeća pr. Kr.) lijepo je objasnio tko su oni i odakle dolaze ("We're Band of Horses, and we come from America... I guess"). Otvorili su sa Is There a Ghost, i svirali su nešto manje od dva sata, što znači da će mi lakše bit napisat da nisu odsvirali samo
St. Augustine i I Go to the Barn Because I Like The + odsvirali su cover J.J. Caleove Thirteen Days te još dvije pjesme koje nisam nikad čuo (a jednu je skladao tip sa klavijatura... on i vokal je bio tamo. Dobro i on pjeva!). Bila je to radost pregolema! Cijelo to vrijeme, od početka do kraja, publika je zaista bila na razini zadatka: nisam mogao vjerovat da se Francuzi mogu tako razgalit, ali s obzirom na količinu pozitivne energije koju su BoH producirali nije uopće čudno -- trebalo bi valjda bit malo veći autist bit se ne bude dirnut... Totalni feelgood koncert! Zadnju prije bisa, uz pomoć djevojčeta na električnoj harfi, su odsvirali The Funeral ("This is the last song before we leave and come back... Bands do that all the time, they love it... But you pretend as if we won't come back... But we will... You'll see you'll like it, it's cool... Bye! Bye!"), a u bisu su odsvirali i (meni omiljenu s Cease to Begin) Lamb on the Lam (In the City). To je bio baš totalni urnebes! Bar meni :)
Ja sam bio negdje oko trećeg reda, pa sam tek po završetku postao svjestan da je klub bio krcat. Kad sam izlazio čuo sam da raja tiho pjevuši (tip ispred mene je pjevušio "Lamb..."), a ni ja nisam ostao imun na to: na povratku, u metrou pjevao sam cijelo vrijeme (Vot d vraaaaaijdrs sej...). Možda sam izgledao kao manijak, al nije da sam previše brinuo oko toga... I uzeo sam majicu, kao što se od pravog pozera i očekuje!
E da, Bridwellu je svakih 2-3 pjesme trebalo poštimavat nešto na mikrofonu, ali nije to nešto dugo trajalo da bi sad osjetno prekidalo tok koncerta. Hoću reć, dosta je zahtijevan po pitanju kvalitete zvuka, ali s obzirom kakav glas ima razumljivo je to... Vjerojatno bi netko tko ne ulaže puno energije u to da mu glas dobro zvuči bio manje zahtijevan. A da je to zaista zvučalo dobro možete (pokušat) provjerit ovdje i ovdje.
